IMAM 27 GODINA I NIKADA NISAM IMAO ODNOS: Prva djevojka mi je kroz smijeh postavila jedno pitanje i od tada me je strah svake veze
Ovo pišem i plačem. Imam 27 godina i, iako mi je teško da to priznam, nikada nisam imao seksualni odnos.
Nije da nisam imao prilika. Imao sam nekoliko djevojaka i bilo je situacija u kojima je moglo doći do toga, ali svaki put bih se povukao.
Sve zbog jedne rečenice koju sam čuo prije nekoliko godina.
Tada sam imao 22 i bio sam ludo zaljubljen u djevojku sa kojom sam bio nekoliko mjeseci.
Bila je moja prva ozbiljna ljubav.
Razgovarali smo o svemu, provodili gotovo svaki slobodan trenutak zajedno i vjerovao sam joj više nego bilo kome.
Rekla mi je da ni ona prije mene nije imala ozbiljno iskustvo i zbog toga mi je bilo još lakše.
Mislio sam da ćemo zajedno proći kroz sve.
Jedne večeri ostali smo sami kod nje.
Oboje smo znali da bi to mogla biti naša prva zajednička intimna noć.
Bio sam užasno nervozan, ali i srećan.
A onda je ona, kroz smijeh, pogledala prema meni i pitala:
„Je li to stvarno sve?“
U prvi mah nisam ni razumio šta želi da kaže.
Onda sam vidio njen izraz lica.
Smijala se mom tijelu.
Možda je njoj to bila bezazlena šala koju je zaboravila poslije pet minuta.
Meni nije bila.
Odmah sam se obukao.
Pitala me je šta mi je i govorila da se samo šalila, ali nisam mogao ostati tamo.
Otišao sam kući i cijelu noć nisam spavao.
Nekoliko dana kasnije pokušala je da razgovara sa mnom.
Izvinjavala se i govorila da nije mislila ništa loše.
Ali nešto se u meni već promijenilo.
Počeo sam da razmišljam o tome kako izgledam. Upoređivao sam sebe sa drugim muškarcima i ubjeđivao se da sa mnom nešto nije u redu.
Naša veza se ubrzo raspala.
Poslije nje imao sam još dvije djevojke.
Sa prvom je sve bilo dobro dok odnos nije postao ozbiljniji.
Jedne večeri smo se ljubili i znao sam šta slijedi.
Odjednom mi je kroz glavu prošao smijeh bivše djevojke.
Izmislio sam da mi nije dobro i otišao kući.
Djevojka je mislila da mi se ne sviđa.
Nisam imao hrabrosti da joj objasnim istinu.
Isto se ponovilo i u sljedećoj vezi.
Danas imam 27 godina.
Prijatelji misle da sam imao mnogo djevojaka jer nikada nikome nisam priznao istinu.
Kada društvo počne da priča o intimnim odnosima, smijem se zajedno sa njima i mijenjam temu.
A iznutra se osjećam kao preplašeni dvadesetdvogodišnjak koji je one večeri samo želio da ga djevojka koju voli prihvati.
Nedavno sam upoznao novu djevojku.
Viđamo se već nekoliko mjeseci i prvi put poslije dugo vremena osjećam da bih mogao nekome potpuno vjerovati.
Prije nekoliko dana pitala me je zašto se uvijek povučem kada postanemo prisniji.
Skupio sam hrabrost i ispričao joj sve.
Očekivao sam da će se nasmijati.
Nije.
Uzela me je za ruku i rekla:
„Znači pet godina kažnjavaš sebe zbog jedne glupe rečenice koju je izgovorila osoba koja nije znala koliko će te povrijediti?“
Ćutao sam.
Tada mi je rekla nešto što mi se danima vrti po glavi.
„Ne moraš meni ništa dokazivati. Kad budeš spreman, bićeš spreman.“
Prvi put nakon pet godina nisam osjetio stid dok sam pričao o tome.
Ne znam šta će biti sa nama i ne znam kada ću konačno uspjeti da pobijedim taj strah.
Ali sam shvatio da sam jednoj rečenici dozvolio da mi određuje život mnogo duže nego što je smjela.
Možda moj problem svih ovih godina nije bio moje tijelo.
Možda je problem bio samo to što sam povjerovao pogrešnoj osobi kada mi je rekla da sa mnom nešto nije u redu.