Muž me ostavio zbog mlađe žene, a prije odlaska ostavila sam mu „poklon“ koji dugo nije mogao da pronađe
Razvela sam se prije nekoliko mjeseci. Nisam ja bila ta koja je željela kraj našeg braka. Moj muž je upoznao drugu ženu, mlađu od mene, zaljubio se i jednog dana mi hladno saopštio da želi novi život.
U tom njegovom novom životu za mene očigledno nije bilo mjesta.
Poslije prvobitnog šoka pokušala sam da se saberem. Nisam željela beskrajne svađe. Podijelili smo imovinu, dogovorili se oko stvari iz kuće, a on je insistirao da zadrži kuću.
Pristala sam.
Spakovala sam odjeću, fotografije, knjige i sve ono što mi je bilo važno. Sutradan je došla selidbena služba i odnijela moje stvari u novi stan.
Ostalo je još samo da posljednji put uđem u kuću u kojoj sam provela toliko godina.
Znala sam da se moj bivši muž tog dana neće vraćati do kasno.
Kupila sam bocu dobrog Chardonnaya, škampe i malo kavijara.
Sama sebi sam priredila posljednju večeru u toj kući.
Sjela sam za veliki trpezarijski sto, upalila svijeće i pustila muziku. Nisam plakala. Zapravo, prvi put poslije dugo vremena osjećala sam neobičan mir.
Kada sam završila večeru, pogledala sam ostatke škampa na tanjiru i tada mi je pala na pamet jedna nestašna ideja.
Znala sam koliko je moj bivši muž ponosan na tu kuću. Posebno na skupe karniše koje je nedavno postavio iznad prozora.
Uzela sam ostatke hrane i obišla sobe.
U svakoj sam pažljivo skinula završetak sa karniše, ubacila unutra po nekoliko ostataka škampa i ponovo sve vratila tako da se ništa ne primijeti.
Zatim sam oprala suđe, ugasila svjetla i posljednji put zaključala vrata.
Nisam više razmišljala o tome.
Nekoliko dana kasnije moj bivši muž i njegova nova partnerka uselili su se zajedno.
A onda su počeli problemi.
U kući se pojavio neugodan miris.
Prvo su oprali sve podove. Zatim zavjese, tepihe i namještaj. Zvali su majstore da pregledaju odvode i ventilaciju.
Ništa nije pomoglo.
Miris je postajao sve gori.
Čula sam preko zajedničkih poznanika da više nisu mogli normalno ni da jedu u kući. Na kraju su angažovali profesionalnu firmu za dubinsko čišćenje.
Ni oni nisu pronašli izvor.
Poslije nekoliko sedmica bivši muž me je nazvao.
Glas mu je bio potpuno iscrpljen.
Pitao me jesam li prije odlaska primijetila neki čudan miris.
Jedva sam zadržala ozbiljan ton.
Rekla sam da nisam i poželjela mu sreću.
Nakon još nekog vremena odlučili su da prodaju kuću.
Zbog neprijatnog mirisa i lošeg utiska potencijalnih kupaca morali su znatno da spuste cijenu.
Tada me je bivši ponovo kontaktirao.
Rekao je da zna koliko sam voljela tu kuću i ponudio mi da je otkupim po cijeni mnogo nižoj od tržišne.
Pristala sam.
Dogovorili smo prodaju.
Najviše sam se nasmijala onog dana kada su se iseljavali.
Moj bivši muž je bio toliko ljut na kuću da je odlučio da iz nje odnese apsolutno sve što je smatrao vrijednim.
Kamion je bio pun namještaja.
A na samom vrhu nalazile su se i njegove skupe karniše.
Stajala sam sa strane i gledala kako ih pažljivo utovara.
Nisam rekla ni riječ.
Samo sam mu mahnula dok je kamion odlazio prema njegovom novom domu.