Prvi put kada je muž u snu izgovorio žensko ime nisam tome pridavala veliki značaj. Nakon skoro trideset godina braka nisam imala razlog sumnjati u njega. Međutim, isto se ponovilo nekoliko noći kasnije, pa opet naredne sedmice. Uvijek isto ime. Kada bih ga ujutro pitala poznaje li neku ženu koja se tako zove, tvrdio je da se ničega ne sjeća. Onda sam jednog dana, dok sam sređivala stare stvari, pronašla njegovu bilježnicu iz mladosti. Na posljednjoj stranici bilo je zapisano upravo to ime, a pored njega stara adresa. Nisam bila ponosna na ono što sam uradila, ali radoznalost je bila jača. Otišla sam na tu adresu. Vrata mi je otvorila žena približno naših godina. Predstavila sam se i izgovorila ime svog muža. Odmah je zastala. Kada sam joj objasnila zbog čega sam došla, rekla je nešto što me potpuno zbunilo: „Ja nisam žena koju vaš muž traži.“ Pozvala me unutra i donijela stari album. Na jednoj fotografiji prepoznala sam svog muža sa početka dvadesetih. Pored njega su stajale dvije djevojke koje su toliko ličile da sam pomislila da su blizanke. Žena je pokazala na drugu. „To je moja sestra“, rekla je. „Roditelji su nam dali isto prvo ime po bakama, ali smo cijelog života koristile različite nadimke. Vaš muž je poznavao nju.“ Tada je iz ladice izvadila kovertu na kojoj je bilo napisano muževo puno ime.
Ispričala mi je da su njenа sestra i moj muž prije skoro trideset godina pripadali istom društvu. Nisu bili ljubavni par, kako sam odmah pretpostavila. Njena sestra bila je najbolja prijateljica čovjeka sa kojim je moj muž odrastao. Jedne večeri njih troje krenuli su automobilom na put, ali su zbog nevremena i kvara ostali satima na sporednoj cesti. Upravo te noći djevojka je mom mužu priznala da njena porodica za nekoliko dana napušta grad. Kod kuće su imali ozbiljne probleme, a roditelji su odlučili preseliti daleko i prekinuti gotovo sve kontakte. Zamolila ga je da njenom najboljem prijatelju ne govori gdje odlaze dok se situacija ne smiri. Moj muž je obećao. Međutim, porodica je otišla mnogo brže nego što je iko očekivao. Nekoliko mjeseci kasnije njen najbolji prijatelj stradao je u nesreći. Muž je godinama nosio osjećaj krivice jer je vjerovao da je, poštujući njeno obećanje, spriječio posljednji razgovor između dvoje ljudi koji su bili veoma bliski. Zato mu se upravo ta noć vraćala u snovima. Žena kojoj sam došla rekla je da joj je sestra mnogo godina kasnije poslala pismo za mog muža. Nikada ga nije predala jer nije znala gdje živi. U koverti nije bilo ljubavnog priznanja. Bila je samo poruka u kojoj mu je sestra napisala da prestane sebe kriviti. Ona je bila ta koja ga je zamolila da šuti i nikada nije smatrala da je odgovoran za ono što se kasnije dogodilo. Kada sam mužu te večeri donijela kovertu, dugo nije mogao ništa reći. Konačno mi je priznao da je ime iz snova počeo ponavljati nakon što je nedavno pronašao fotografiju svog pokojnog prijatelja. Nije mi ispričao priču jer je mislio da poslije toliko godina nema smisla otvarati prošlost. Nekoliko dana kasnije nazvao je ženu čije je pismo čekalo skoro tri decenije. Razgovor nije promijenio ono što se dogodilo, ali mu je dao odgovor koji je očigledno čekao gotovo cijeli život. A ja sam shvatila da žensko ime koje sam mjesecima slušala u njegovom snu nije pripadalo tajnoj ljubavi. Pripadalo je osobi koja je jedina mogla skinuti sa njega teret obećanja koje je dao kao mladić.