Postoje trenuci u životu koje čovjek poželi zaboraviti istog trenutka kada se dogode. Moj najneugodniji trenutak dogodio se jednog subotnjeg popodneva, kada sam otišao kod djevojke uvjeren da ćemo konačno imati malo privatnosti.
Bili smo zajedno skoro godinu dana. Odlično smo se slagali, ali njeni roditelji bili su veoma zaštitnički nastrojeni.
Njena majka stalno je postavljala pitanja, a otac je imao neobičan smisao za humor. Nikada nisam mogao procijeniti šali li se ili me ozbiljno ispituje.
Tog dana djevojka mi je rekla da su roditelji otišli kod rodbine i da se neće vratiti prije večeri.
Odlučili smo provesti nekoliko sati zajedno, gledati film i naručiti večeru.
Prije dolaska napravio sam glupost zbog koje sam kasnije ozbiljno zažalio.
Iz nesigurnosti sam na svoju ruku uzeo tabletu za potenciju koju mi je ranije spomenuo prijatelj.
Nisam se prethodno savjetovao s ljekarom, što je bila potpuno nepotrebna i neodgovorna odluka.
U tom trenutku, međutim, više sam razmišljao o tome kako ostaviti dobar utisak nego o mogućim posljedicama.
Kada sam stigao, djevojka me dočekala nasmijana.
Skuhali smo kafu, pustili muziku i počeli razgovarati.
Sve je izgledalo savršeno.
Nakon nekog vremena otišli smo u njenu sobu kako bismo na miru gledali film.
Upravo tada začuo se zvuk otključavanja ulaznih vrata.
Djevojka je naglo ustala.
„To su moji!“, prošaputala je.
Nisam stigao ni odgovoriti.
Vrata sobe su se otvorila i na njima se pojavila njena majka.
Pogledala je mene, zatim djevojku, pa razbacane jastuke na krevetu.
„Šta se ovdje događa?“, upitala je.
Pokušao sam ustati, ali sam se zapetljao u kabl punjača koji je ležao na podu.
Majka me uhvatila za ruku kako ne bih pao.
„Ustaj, momče, polako!“, povikala je.
Djevojka je sakrila lice rukama.
Ja sam pokušao objasniti da smo samo gledali film, ali od nervoze nisam uspijevao sastaviti normalnu rečenicu.
U tom trenutku pojavio se njen otac.
Stao je na vrata, pogledao nas i ozbiljno rekao:
„Ženo, pusti momka! Zar ne vidiš da mu je dosta pritiska?“
Nastala je tišina.
Zatim je dodao:
„Ja sam mu rekao da se kod nas ne mora dokazivati. A ti ga sad ispituješ kao da polaže vozački!“
Djevojka se prva nasmijala.
Za njom je počela i njena majka.
Meni je trebalo nekoliko sekundi da shvatim da se otac zapravo šali na račun njihove pretjerane brige.
Ali pravi blam tek je slijedio.
Otac je zavukao ruku u džep i izvadio mali paketić.
„Evo, ovo sam pripremio za tebe“, rekao je.
Bio sam uvjeren da je riječ o nekoj ozbiljnoj poruci.
Pružio mi je paketić, a unutra se nalazio rezervni ključ od kuće.
Uz njega je bila ceduljica na kojoj je pisalo:
„Za budućeg zeta, da više ne preskače ogradu kada kapija bude zaključana.“
Svi su prasnuli u smijeh.
Ispostavilo se da me je otac prethodne sedmice vidio kako pokušavam dohvatiti loptu koja je završila preko njihove ograde.
Pomislio je da se krijem od komšija, pa je odlučio napraviti šalu.
Djevojka je od smijeha sjela na pod.
Njena majka pokušavala je izgledati ozbiljno, ali nije uspijevala.
A ja sam se osjećao kao glavni lik neke komedije.
Kada se atmosfera smirila, otac me pozvao u dnevnu sobu.
Sjeli smo za sto, a on me pitao zašto sam toliko nervozan.
Priznao sam da se stalno bojim kako ću ostaviti utisak na njih.
Rekao mi je nešto što i danas pamtim.
„Sine, nama ne treba savršen zet. Treba nam čovjek koji će poštovati našu kćerku i biti iskren prema njoj.“
Te riječi značile su mi više nego što sam očekivao.
Kasnije sam djevojci priznao i svoju nepromišljenu odluku s tabletom.
Nije joj bilo smiješno.
Rekla mi je da nema potrebe da ugrožavam zdravlje zbog nesigurnosti i da ubuduće o takvim stvarima razgovaram s ljekarom.
Bila je potpuno u pravu.
Srećom, nisam imao zdravstvenih tegoba, ali sam shvatio koliko sam nepotrebno rizikovao.
Veče smo završili zajedničkom večerom.
Njen otac je, naravno, nastavio sa šalama.
Kada sam krenuo kući, dobacio je:
„Samo nemoj izgubiti ključ. Neću svaki put spašavati zeta s ograde!“
Danas smo djevojka i ja u braku.
Imamo dvoje djece, a njen otac i dalje prepričava taj događaj na porodičnim okupljanjima.
Svaki put doda neki novi detalj, pa priča postaje sve smješnija.
A ja sam iz svega naučio dvije stvari.
Prva je da iskrenost i poštovanje vrijede mnogo više od pokušaja da nekoga impresioniramo.
Druga je da nikada ne treba uzimati lijekove na svoju ruku.
Ipak, kada god tast izvadi rezervni ključ iz džepa, znam da će ponovo početi priča o najneugodnijem popodnevu mog života.