Muž je jednog dana došao kući vidno zbunjen.
Ispred firme zaustavila ga je nepoznata žena.
Pitala ga je kako može mirno živjeti sa mnom nakon onoga što sam navodno uradila njenoj porodici.
Nije znao o čemu govori.
Spomenula je prezime koje ni meni ništa nije značilo.
Pomislili smo da me zamijenila sa nekim.
Sljedećeg dana ista žena čekala me ispred zgrade.
Pokazala mi je fotografiju sa svadbe.
Na njoj je bila žena nevjerovatno slična meni.
Ista boja kose, slična frizura i gotovo isti profil.
Stajala je pored mladoženje.
„Ovo ste vi“, rekla je.
Nisam bila.
Svadba se održala prije dva mjeseca.
Tog vikenda muž i ja bili smo na putovanju nekoliko stotina kilometara dalje.
Pokazala sam joj fotografije sa datumima.
Tada se prvi put zbunila.
Iz torbe je izvadila pozivnicu.
Na poleđini je rukom bio napisan moj broj telefona.
Barem je ona vjerovala da je moj.
Nazvala ga je pred nama.
Moj telefon nije zazvonio.
Zvuk se začuo iz stana na spratu iznad.
Pogledali smo se.
Popeli smo se.
Vrata je otvorila žena koja je na prvi pogled zaista nevjerovatno ličila na mene.
Nepoznata žena pored mene odmah ju je prepoznala.
Ispostavilo se da se na svadbi dogodila porodična svađa.
Žena iz stana bila je bivša partnerka jednog od članova porodice.
Nakon svađe neko je pogrešno povezao njeno ime sa mojim.
Kako?
Prije nekoliko mjeseci preselila se u našu zgradu.
Na poštanskim sandučićima naša prezimena bila su slična.
Jedan paket namijenjen njoj greškom je završio kod mene.
Dostavljač je u evidenciju unio moj broj telefona kao kontakt za tu adresu.
Kasnije je isti broj završio na papiru koji je neko iz porodice koristio da je pronađe.
Od tog trenutka dvije potpuno različite osobe praktično su spojene u jednu.
Muž je tada rekao nešto čega se i ja nisam odmah sjetila.
Posljednjih mjesec dana nekoliko ljudi iz kraja pozdravilo me imenom koje nije moje.
Pretpostavila sam da me miješaju sa nekim.
I bili su u pravu.
Žena koja nas je pronašla osjećala se neprijatno.
Izvinila se.
Objasnila je da je nakon svadbe pokušavala pronaći osobu sa fotografije jer je željela razjasniti porodičnu svađu.
Nije namjeravala praviti probleme.
Dobila je moje podatke i pretpostavila da sam to ja.
Žena iz stana takođe se izvinila zbog cijele situacije.
Nije ni znala da se moje ime pojavljuje u priči.
Njih dvije su nastavile razgovor bez nas.
Muž i ja smo se vratili u stan.
Cijela stvar bi bila smiješna da prethodna dva dana nisu bila toliko neprijatna.
Kasnije sam srela novu komšinicu u liftu.
Stale smo jedna pored druge ispred ogledala.
Tek tada sam vidjela koliko zapravo nismo slične kada nas posmatrate zajedno.
Ali na jednoj mutnoj fotografiji, iz profila, razlika je bila mnogo manja.
Promijenila sam kontakt podatke kod dostavne službe i stavila puno ime na sandučić.
Ona je uradila isto.
A muž se našalio da smo konačno riješili misteriju moje „tajne dvojnice“.
Meni je cijela situacija ostavila jednu zanimljivu lekciju.
Ponekad je dovoljno pogrešno dostavljen paket, slična prezimena i jedna loša fotografija da potpuno nepoznati ljudi budu uvjereni da znaju nešto o vašem životu što čak ni vi ne znate.