Ušla sam pripita u automobil potpunog stranca, a ujutro sam saznala ko je zapravo momak pored kojeg sam se probudila
Imala sam 24 godine i izašla sam s prijateljicama da proslavimo rođendan jedne od njih.
Veče se odužilo, popila sam više nego što sam planirala i negdje pred zoru odlučila sam otići kući.
Stajala sam pored ceste pokušavajući pronaći taksi, ali nijedan nije prolazio.
Tada se pored mene zaustavio crni Audi.
Prozor se spustio i momak za volanom pitao me gdje idem.
Bio je otprilike mojih godina, uredan i simpatičan. Danas znam koliko je nepromišljeno bilo ući u automobil nepoznatog čovjeka, ali tada nisam razmišljala kako treba.
Rekla sam mu gdje živim.
„Usput mi je. Uđi, odvest ću te.“
Pristala sam.
Tokom vožnje počeli smo razgovarati. Zvao se Marko. Bio je duhovit, prijatan i djelovao potpuno bezazleno.
Nakon desetak minuta rekao je da živi nekoliko ulica dalje i pitao želim li svratiti kod njega na još jedno piće.
Trebala sam odbiti.
Umjesto toga, pristala sam.
U njegovom stanu nastavili smo razgovarati. Jedno piće pretvorilo se u drugo, približili smo se i te noći završili zajedno.
Nikada ranije nisam provela noć s muškarcem kojeg sam tek upoznala.
Kada sam se ujutro probudila, prvo me uhvatio stid.
Marko je već bio budan i pravio kafu.
Rekao mi je da se opustim i da se ništa nije dogodilo što oboje nismo željeli.
Sjela sam za kuhinjski sto, a onda mi je pogled pao na fotografiju na polici.
Na njoj su bila dva muškarca.
Marko i još jedan čovjek kojeg sam veoma dobro poznavala.
Moj šef.
Čovjek koji me je dvije godine ranije zaposlio i koji mi je nekoliko dana prije te večeri rekao da razmišlja da me unaprijedi.
„Odakle ti ova fotografija?“, pitala sam.
Marko se nasmijao.
„Pa to mi je otac.“
Mislila sam da se šali.
Nije se šalio.
Momak kojeg sam slučajno upoznala na ulici bio je sin vlasnika firme u kojoj sam radila.
Odjednom mi više nije bilo do kafe.
Pitala sam ga zna li gdje radim.
Odgovorio je da sinoć nije znao. Tek kada sam mu u stanu rekla čime se bavim, shvatio je da radim kod njegovog oca.
Molila sam ga da mu ništa ne govori.
Marko se počeo smijati.
„Zašto bih mu pričao s kim izlazim? Imam 27 godina.“
Obukla sam se i otišla kući.
Cijeli vikend sam razmišljala samo o tome kako ću u ponedjeljak pogledati šefa u oči.
Kada sam došla na posao, pozvao me u kancelariju.
Noge su mi se odsjekle.
Sjela sam preko puta njega očekujući najgore.
Pogledao me ozbiljno i rekao:
„Čujem da si upoznala mog sina.“
Poželjela sam propasti kroz pod.
A onda se nasmijao.
Marko mu je očigledno rekao samo da smo se upoznali i da smo izašli na piće.
Šef nije znao ostale detalje.
Ipak, priča tu nije završila.
Marko me nazvao istog popodneva.
Izašli smo ponovo.
Ovoga puta potpuno trijezni.
Zatim još jednom.
I još jednom.
Ono što je počelo kao moja najnepromišljenija noć pretvorilo se u ozbiljnu vezu.
Kada smo nakon nekoliko mjeseci njegovom ocu rekli da smo zajedno, samo je odmahnuo glavom i rekao:
„Od svih djevojaka u ovom gradu, ti si morao pronaći baš moju radnicu.“
Danas se tome smijemo.
A Marku nikada nisam priznala koliko sam se onog prvog ponedjeljka tresla kada me njegov otac pozvao u kancelariju.