Moj muž Milan posljednjih mjeseci gotovo svako veče provodio je sat vremena u garaži.
Jedne subote ostavio je vrata otključana.
Tražila sam produžni kabl i na gornjoj polici ugledala kovertu sa svojim djevojačkim prezimenom.
Kada sam je otvorila, ostala sam bez daha.
Unutra su bile fotografije mene.
Na jednoj stojim ispred fakulteta.
Na drugoj čekam autobus.
Na trećoj nosim kese ispred kuće svojih roditelja.
Sve fotografije bile su snimljene dvije ili tri godine prije nego što sam upoznala Milana.
Prvo sam osjetila strah.
Kako je moguće da je čovjek za kojeg sam se udala imao moje fotografije prije nego što smo se „slučajno“ upoznali?
Sačekala sam ga u kuhinji.
Kada je došao, stavila sam fotografije na sto.
Nije se pravio iznenađen.
„Znao sam da ćeš ih jednom pronaći.“
Pitala sam da li me je pratio.
Odmah je rekao da nije.
Otišao je u garažu i donio malu metalnu kutiju.
U njoj je bilo pismo mog pokojnog oca.
Moj otac i Milanov stric radili su zajedno u istoj fabrici.
Nekoliko godina prije nego što sam upoznala Milana, nakon jedne loše veze povukla sam se, prestala izlaziti i razmišljala da napustim fakultet.
Otac je preko Milanovog strica čuo za „mirnog momka koji studira elektrotehniku“.
U šali je rekao da bi volio da upoznam nekoga takvog.
Stric je Milanu pokazao moju fotografiju.
Ali zašto ih je bilo desetak?
Milan je objasnio da fotografije nije snimao on.
Moj otac je godinama imao mali analogni fotoaparat i stalno je slikao porodicu.
Fotografije su bile iz različitih rola koje nikada nisu završile u albumu.
Otac je Milanu preko njegovog strica poslao nekoliko fotografija uz poruku:
„Ako je ikada sretneš, izvedi je na kafu. Treba joj neko normalan.“
Milan je tada imao djevojku i nije ništa uradio.
Dvije godine kasnije zaista smo se upoznali na rođendanu zajedničkog prijatelja.
Prepoznao me, ali nije želio reći za fotografije jer bi zvučalo nevjerovatno.
„A zašto mi nisi rekao nakon što smo se vjenčali?“ pitala sam.
Nasmijao se nervozno.
„Jer je svaki sljedeći trenutak bio gori od prethodnog.“
Milanov stric je još bio živ i potvrdio cijelu priču.
Čak je pronašao staru razglednicu mog oca.
Danas su fotografije u našem albumu.
I dalje mi je pomalo čudno što ih je Milan imao prije našeg prvog izlaska.
Ali sada znam da priča iza njih nije zastrašujuća, nego pomalo smiješna i dirljiva.